Homilija biskupa Ivana Šaška tijekom slavlja sv. Potvrde, 9. svibnja 2021.

9. svibnja 2021. u 11 sati

Homilija

mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački

u euharistijskome slavlju Šeste vazmene nedjelje (ciklus B) i slavlju svete potvrde

1. Čuli smo jedan od onih evanđeoskih navještaja u kojima je očuvana bit kršćanstva, uporišta naše vjere, izrečena rječnikom ljubavi, hvalospjevom u kojemu se ritmički ponavljaju riječi: ljubav, radost, punina

Posebno je pak snažan poziv: Ostanite u mojoj ljubavi. Već smo, dakle, u toj ljubavi. Ostanite, nemojte otići, nemojte pobjeći. Nije rijetkost da se branimo od ljubavi. Možda zbog toga jer se sjećamo razočaranja; jer smo ranjeni; jer se bojimo izdaja.

Isus, naš Učitelj, žarko iznosi svoj odgojni prijedlog, do mjere zapovijedi: Ljubite jedni druge. Ne kaže samo: Ljubite, nego ljubite u uzajamnosti davanja i primanja. Samo ‘ljubiti’ može ispuniti jedan život, ali ‘ljubiti kao ljubljeni’ – ispunja puno života.

Ne kaže niti da ljubimo druge po mjeri ljubavi prema sebi. Mi ne možemo biti mjera samima sebi. Zbog toga slijedi rečenica koja pokazuje kršćansku posebnost: Kao što sam ja vas ljubio. Poput Krista koji je oprao noge učenicima; koji ne osuđuje i ne odbacuje nikoga; koji te – i onda kada ga ranjavaš – gleda i pokazuje svoju ljubav; koji traži i zadnjeg zalutalog, koji oprašta i vraća u život… Uzeti Kristovu ljubav kao mjeru.

Neki su upravo tu našli razliku između religioznosti i vjere. Tako bi religioznost bio pokušaj da se Boga svede na našu ljudsku mjeru, a vjera je življenje po Božjoj mjeri, to jest po mjeri Kristove ljubavi.

2. Ta ljubav govori: Vi ste moji prijatelji. Prijateljstvo se ne nameće, ne može se dugo glumiti, niti ga se može isprositi.

Prijateljstvo očituje jednakost i radost; u njemu nema većega i manjega, podređenoga i nadređenoga, nalogodavca i izvršitelja. Bog-Ljubav, Bog koji ljubi postaje jednak ljubljenomu.

Sve ima, dakle, polazište u činjenici da smo ljubljeni. Iz toga proizlazi da nitko ne može živjeti bez zajedništva i ljubavi. A sve je usmjereno prema punini radosti: da Isusova radost bude u nama i da naša radost bude potpuna. Zbog toga je važno ostati u njegovoj ljubavi.

Isus naznačuje i uvjete da bismo boravili u njemu: čuvati njegove zapovijedi. Ta množina – zapovijedi – ne znači Deset zapovijedi, nego cjelokupno Božje djelo kojim oslobađa čovjeka, kojim sklapa Savez, kojim se uprisutnjuje među nama i u nama. To je čuvanje iz ljubavi. Najviše čuvamo i najviše nas raduje ono što volimo.

U vremenu u kojemu se puno govori o simptomima, o znakovima tjelesnoga zdravlja ili bolesti, ne zaboravimo simptome, pokazatelje duhovnoga zdravlja. Jedan je svakako radost. Pritom ne mislimo na površno veselje, promjenjivost raspoloženja, nego na nutarnje uporište. Taj dar pokazuje duboku oslonjenost na Boga ljubavi.

U Evanđelju je ‘ljubiti’ prevedeno ‘davanjem’: Nema veće ljubavi od davanja života za druge. Nije nam to nepoznato. Štoviše: jako je razumljivo. Dovoljno je promotriti brižne roditelje. Kod njih se ne radi samo o privrženosti, ljepoti osjećaja, nego: o davanju, o brizi, o hrani, o odjeći, o vremenu koje daju, o zauzimanju i obrani, o glasu i koracima, o zaštiti vrjednota i sigurnosti doma.

3. To se, braćo i sestre, zrcali u današnjemu čudesnom slavlju u kojemu ću radosno izgovoriti riječi: Primi pečat dara Duha Svetoga. Primi pečat koji ostaje vidljivi trag, prepoznatljiv za svakoga tko traži Boga i njegovu ljubav. To je pečat koji čuva dragocjenost, a ona je u daru. Ona nije naše postignuće niti zasluga, baš kao niti životni dah. Ona je dar i to najveći – dar Božjega Duha po kojemu u svijetu nastavljamo živjeti otajstvo Božje prisutnosti i divimo se njegovomu čudesnom djelu.

Stavljajući mirisno ulje na vaša čela u obliku križa, molim za vas: Primi znak pripadnosti Bogu ljubavi; primi znak Životvorca, Branitelja i Tješitelja; primi prepoznatljiv govor o uskrsnuću, o čovjeku koji nije prepušten sebi i svojim ograničenostima, svojoj usamljenosti i razočaranjima. Primi pečat Onoga po kome je stvoren svijet; po kojemu ljubav i žrtva imaju svoj konačni smisao.

Dragi krizmanici i krizmanice, vi ste u usponu, ali zajedno s Bogom. Na tome putu niste sami. Ova zajednica svjedoči da vas vjernici vole i da žele biti uz vas. Kada vam se čini da ne znate kako naprijed, ispred sebe i iza sebe, kroz trenutnu maglu vidjet ćete svoju župu i u njoj cijelu Crkvu; vidjet ćete svoje učitelje, prijatelje, kumove i, osobito, roditelje.

4. I njima upućujem jednu misao. Hvala vam, dragi roditelji, jer ste prihvatili život svoje djece koju vam je Bog darovao. Ovo je slavlje i vaše slavlje u kojemu bolje vidite čemu žrtve, čemu briga i suze. Sigurno da ste i sami iskušavani; možda je u obitelji došlo do nesporazuma, poneke grube riječi, udaljavanja i hladnoće.

Današnja krizma vaše djece poziva vas da i vi vidite ono što svakidašnje brige opterete i zamute pogled. Budite primjer svojoj djeci, riječju i molitvom; pokažite im kako se vjera živi u jednostavnosti svakoga dana; oprostite jedni drugima, da bi preživjela ljubav u vama. Nemojte ih napustiti niti prepustiti raznim suvremenim pokušajima da djecu otrgnu od roditelja. I ne udaljavajte se sami od Crkve, jer tim udaljavanjem otežavate djeci pristup odgovorima koja traže, radosti za kojom čeznu, snazi koja se drugdje ne može naći.

Svakoga dana vidimo da se pred nama nalazi neki izazov u kojemu smo pozvani reći i svjedočiti: ja sam kršćanin, odnosno kršćanka; ja pripadam Crkvi, poznajem ju, znam reći što vjerujem i kako nastojim živjeti.

To već i sada osjećate među svojim vršnjacima, a to vidimo i ovih tjedana, kako oni koji odlučuju o životu drugih, o životu domovine, lako zaborave tko su i tko trebaju biti. Razlog može biti u neznanju, ponekad u slabosti, a najčešće u nedostatku pogleda koji vidi vječnost.

Bez Božjega Duha se ne vjeruje u onostranost i sve se svodi na prolaznost. A onda se vide kratkotrajni, u konačnici maleni interesi, ali ne gori srce toliko da bi se osjetila plodonosna ludost ljubavi, ludost križa i darivanja iz kojega je rođena Crkva. Zato je lijepo živjeti ovo slavlje, nošeno vjerom i Duhom koji vam otvara novi put i obzor.

Dragi krizmanici i krizmanice, danas ste svima nama poseban Božji govor, ostanite u Kristovoj ljubavi; pomozite cijeloj župi da živi u toj ljubavi, otvorena nadahnućima Duha Svetoga. Amen.

Pogledajte neke od fotografija: